Meine Schulfreunde, mein Zeugnis, nicht zugestellte Briefe � pers�nliche Erinnerungst�cke von Flucht und R�ckkehr.
Hier erleben sie die intimen pers�nlichen Geschichten von Personen, die zum ersten Mal �ffentlich, vor Kameras, �ber die Flucht aus ihren Heimen sprechen, �ber die Ankunft im neuen Land, �ber neue und schwere Anf�nge, �ber die Trennung von geliebten Menschen, �ber die Angst um ihre Leben, �ber Entfremdung, verlorene Identit�ten und dar�ber, was es bedeutet, Fl�chtling zu sein. �ber die verlorene und neu gelernte Sprache, die Herausforderungen des Fl�chtlingslebens, neue Freundschaften und Beziehungen, aber auch die R�ckkehr in die Heimat.
Sie alle haben einen Gegenstand, ein Dokument oder eine Fotografie als Erinnerungsst�ck mitgebracht, das f�r sie auch heute noch emotional viel bedeutet.
Die hier pr�sentierten Gegenst�nde erz�hlen zusammen mit den Videointerviews in einer sehr ber�hrenden und individuellen Weise von diesen ganz pers�nlichen und sehr bewegenden Erfahrungen.
*Die Ausstellung k�nnen Sie im Historischen Museum Bosnien und Herzegowina erleben.
Im Zentrum der Ausstellung �Wir Fl�chtlinge�, die im Herbst 2019 im Historischen Museum er�ffnet wurde, stehen zwanzig Menschen, mit ihrer jeweiligen Geschichte, die vor Krieg und Vertreibung aus Bosnien nach Deutschland geflohen sind, um dort Zuflucht zu suchen.
Sie berichten �ber die Gr�nde ihrer Flucht, �ber welche Wege sie geflohen sind, ihre Ankunft und die Zeit in Deutschland sowie ihre R�ckkehr nach Bosnien und Herzegowina.
Istorija covjecanstva, istorija je ratova, a njene su stranice ispisane pricama u kojima su nestala citava dru�tva i njihove kulture. Nemoguce je izbrojati ljudske �rtve, a njihov broj, na�alost, ni danas ne prestaje rasti. Spas od rata i nasilja mnogi su, napu�tajuci svoje domove, poku�ali pronaci na nekom drugom mjestu. Oni nisu, kako to ka�e Nadia Hashimi, samo pobjegli sa nekog mjesta, nego su morali pobjeci od hiljade sjecanja i cekati da prode dovoljno vremena i udaljenosti izmedu njih i njihove patnje kako bi se mogli probuditi u boljem danu[1]. O njihovim sudbinama ne znamo mnogo, a rijetki su imali prilike podijeliti svoja iskustva. Danas je 70,8 milijuna ljudi �irom svijeta protjerano iz svojih kuca, od toga je gotovo 25,9 milijuna izbjeglica, od kojih je polovina mlada od 18 godina.[2]
U kratkom, ali iznimnom va�nom eseju �Mi izbjeglice�[3], Hannah Arendt opisala je te�ka iskustva izbjeglica, Jevreja koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata spas od Hitlerovih progona potra�ili daleko od domovine. I sama je bila jedna od njih. Ona ka�e: Izgubili smo dom, to jest dobro poznati svakodnevni �ivot. Izgubili smo svoja zanimanja, to jest izvjesnost da u ovome svijetu ima neke koristi od nas. Izgubili smo svoj jezik i sa njime prirodnost reakcija, gestova i spontanost u izra�avanju osecanja.
Ovaj esej je polazna tacka istoimenog istra�ivacko-umjetnickog projekta Goethe-Instituta u BiH u cijem su fokusu iskustva bosansko-hercegovackih izbjeglica, koje su usljed rata 90tih, utoci�te potra�ile u Njemackoj i Austriji. Na� zadatak danas, vi�e od dva desetljeca poslije, bio je saslu�ati neke od njihovih nezabilje�enih prica, te iz njih nauciti pone�to o na�oj zajednickoj istoriji. Njihovo iskustvo, nesumljivo je neizostavan dio ratnog iskustva, te ga u suradnji sa Historijskim muzejom u BIH postavljamo kao dio stalne postavke i �ivog arhiva muzeja.
Ulazak u arhiv �Mi izbjeglice�, ulazak je u privatni prostor, prostor doma, doma koji su ostavili i doma u koji su se vratili. Ovdje cete se susresti sa intimnim osobnim svjedocanstvima dvadeset osoba koje su po prvi puta javno, pred kamerama, govorile o odlasku od svojih kuca, o dolasku u novu zemlju, o novim i te�kim pocecima, o razdvojenosti od voljenih, o strahu za njihovim �ivotima, o otudenosti, o izgubljenim identitetima, o tome �ta znaci biti izbjeglica, o izgubljenom i naucenom jeziku, izazovima izbjeglickog �ivota, novim prijateljstvima i vezama, ali i o povratku u domovinu. Svi su oni u njemu ostavili i poneki predmet, dokument ili fotografiju koja ih i danas podsjeca na to iskustvo, nakon kojega, kako ka�u, vi�e nigdje ne mogu pripadati potpuno.
Njihova iskustva drugacija su od iskustava onih koji su ostali, a namjera arhiva nije porediti ih ili suprotstavljati. Vama koji ulazite, ostavljamo svu slobodu da o njima sami donesete zakljucke.
U fenomenolo�ko-psiholo�kom razmatranju Ge�talt psihoterapeutkinje Elme Selman, koja je vodila fokus grupe i razgovore za potrebe istra�ivanja, razmatrani su psiholo�ki aspekti izbjegli�tva, te va�nost dijeljenja i prorade traumaticnih iskustava. Dio arhiva je i istra�ivanje Instituta za istocne i jugoistocne europske studije u Regensburgu koje nam daje uvid u dr�avne politike SR Njemacke i SR Austrije koje su tokom rata primile skoro pola miliona izbjeglica iz BIH, od kojih se vecina vratila kucama.
Istra�ivanje i produkciju arhiva, sakupljanje objekata i njihovo arhiviranje omogucio je tim Goethe-Instituta u BiH, na celu sa direktorom Instituta Martinom Schumacherom u bliskoj partnerskoj suradnji sa timom Historijskog muzeja u BiH, na celu sa direkoricom Elmom Ha�imbegovic. Video materijali producirani su u suradnji sa Akademijom za scenske umjetnosti u Sarajevu. Scenografiju potpisuje Mirna Ler.
Zahvaljujemo se svima koji su doprinijeli razvoju arhiva, a posebno ucesnicima i ucesnicama fokus grupa na njihovim pricama i osobnim predmetima koje su poklonili Historijskom Muzeju BiH u Sarajevu, �Mi izbjeglice� operativnom timu, timu Historijskog muzeja u BIH i suradnicima i suradnicama Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Kustosica, Danijela Dugand�ic
Udru�enje za kulturu i umjetnost CRVENA, Sarajevo
[1] Nadia Hashimi, When the Moon is Low, CHAPTER 42, 2015
[2] Preuzeto https://www.unhcr.org/figures-at-a-glance.html
[3] Hannah Arendt, �We Refugees,� Menorah Journal 31, no. 1 (January 1943)