Moji �kolski prijatelji, moja svjedod�ba, nedostavljena pisama � licne uspomene o bijegu i povratku.
Ovdje mo�ete do�ivjeti intimne, licne price ljudi, koji prvi put javno, pred kamerama, pricaju o bijegu iz svojih domova, dolasku u novu zemlju, o novim te�kim pocecima, o rastanku s voljenim osobama, o strahu za njihove �ivote, o otudenju, izgubljenim identitetima i o tome �ta znaci biti izbjeglica. O izgubljenom i novonaucenom jeziku, izazovima izbjeglickog �ivota, novim prijateljstvima i vezama, ali i o povatku u domovinu. Svi su donijeli jedan predmet, dokument ili fotografiju kao uspomenu, koja njima i danas mnogo znaci. Ovdje predstavljeni predmeti prilaju zajedno sa video intervjuom na jako emotivan i individualan nacin jako licne i dirljiva iskustva.
*Izlo�bu mo�ete pogledati u Historijskom Muzeju Bosne i Hercegovine.
U sredi�tu izlo�be �Mi izbjeglice�, koja je otvorna na jesen 2019. u Historijskom Muzeju stoji dvadeset ljudi, sa svojim pricama, koji su iz Bosne i Hercegovine od rata i istrebljenja izbjegli u Njemacku, da bi tu tra�ili utoci�te. Oni govore o razlozima bijega, kojim putevima su bje�ali, dolasku i vremenu u Njemackoj kao i povratku u Bosnu i Hercegovinu.
Istorija covjecanstva, istorija je ratova, a njene su stranice ispisane pricama u kojima su nestala citava dru�tva i njihove kulture. Nemoguce je izbrojati ljudske �rtve, a njihov broj, na�alost, ni danas ne prestaje rasti. Spas od rata i nasilja mnogi su, napu�tajuci svoje domove, poku�ali pronaci na nekom drugom mjestu. Oni nisu, kako to ka�e Nadia Hashimi, samo pobjegli sa nekog mjesta, nego su morali pobjeci od hiljade sjecanja i cekati da prode dovoljno vremena i udaljenosti izmedu njih i njihove patnje kako bi se mogli probuditi u boljem danu[1]. O njihovim sudbinama ne znamo mnogo, a rijetki su imali prilike podijeliti svoja iskustva. Danas je 70,8 milijuna ljudi �irom svijeta protjerano iz svojih kuca, od toga je gotovo 25,9 milijuna izbjeglica, od kojih je polovina mlada od 18 godina.[2]
U kratkom, ali iznimnom va�nom eseju �Mi izbjeglice�[3], Hannah Arendt opisala je te�ka iskustva izbjeglica, Jevreja koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata spas od Hitlerovih progona potra�ili daleko od domovine. I sama je bila jedna od njih. Ona ka�e: Izgubili smo dom, to jest dobro poznati svakodnevni �ivot. Izgubili smo svoja zanimanja, to jest izvjesnost da u ovome svijetu ima neke koristi od nas. Izgubili smo svoj jezik i sa njime prirodnost reakcija, gestova i spontanost u izra�avanju osecanja.
Ovaj esej je polazna tacka istoimenog istra�ivacko-umjetnickog projekta Goethe-Instituta u BiH u cijem su fokusu iskustva bosansko-hercegovackih izbjeglica, koje su usljed rata 90tih, utoci�te potra�ile u Njemackoj i Austriji. Na� zadatak danas, vi�e od dva desetljeca poslije, bio je saslu�ati neke od njihovih nezabilje�enih prica, te iz njih nauciti pone�to o na�oj zajednickoj istoriji. Njihovo iskustvo, nesumljivo je neizostavan dio ratnog iskustva, te ga u suradnji sa Historijskim muzejom u BIH postavljamo kao dio stalne postavke i �ivog arhiva muzeja.
Ulazak u arhiv �Mi izbjeglice�, ulazak je u privatni prostor, prostor doma, doma koji su ostavili i doma u koji su se vratili. Ovdje cete se susresti sa intimnim osobnim svjedocanstvima dvadeset osoba koje su po prvi puta javno, pred kamerama, govorile o odlasku od svojih kuca, o dolasku u novu zemlju, o novim i te�kim pocecima, o razdvojenosti od voljenih, o strahu za njihovim �ivotima, o otudenosti, o izgubljenim identitetima, o tome �ta znaci biti izbjeglica, o izgubljenom i naucenom jeziku, izazovima izbjeglickog �ivota, novim prijateljstvima i vezama, ali i o povratku u domovinu. Svi su oni u njemu ostavili i poneki predmet, dokument ili fotografiju koja ih i danas podsjeca na to iskustvo, nakon kojega, kako ka�u, vi�e nigdje ne mogu pripadati potpuno.
Njihova iskustva drugacija su od iskustava onih koji su ostali, a namjera arhiva nije porediti ih ili suprotstavljati. Vama koji ulazite, ostavljamo svu slobodu da o njima sami donesete zakljucke.
U fenomenolo�ko-psiholo�kom razmatranju Ge�talt psihoterapeutkinje Elme Selman, koja je vodila fokus grupe i razgovore za potrebe istra�ivanja, razmatrani su psiholo�ki aspekti izbjegli�tva, te va�nost dijeljenja i prorade traumaticnih iskustava. Dio arhiva je i istra�ivanje Instituta za istocne i jugoistocne europske studije u Regensburgu koje nam daje uvid u dr�avne politike SR Njemacke i SR Austrije koje su tokom rata primile skoro pola miliona izbjeglica iz BIH, od kojih se vecina vratila kucama.
Istra�ivanje i produkciju arhiva, sakupljanje objekata i njihovo arhiviranje omogucio je tim Goethe-Instituta u BiH, na celu sa direktorom Instituta Martinom Schumacherom u bliskoj partnerskoj suradnji sa timom Historijskog muzeja u BiH, na celu sa direkoricom Elmom Ha�imbegovic. Video materijali producirani su u suradnji sa Akademijom za scenske umjetnosti u Sarajevu. Scenografiju potpisuje Mirna Ler.
Zahvaljujemo se svima koji su doprinijeli razvoju arhiva, a posebno ucesnicima i ucesnicama fokus grupa na njihovim pricama i osobnim predmetima koje su poklonili Historijskom Muzeju BiH u Sarajevu, �Mi izbjeglice� operativnom timu, timu Historijskog muzeja u BIH i suradnicima i suradnicama Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Kustosica, Danijela Dugand�ic
Udru�enje za kulturu i umjetnost CRVENA, Sarajevo
[1] Nadia Hashimi, When the Moon is Low, CHAPTER 42, 2015
[2] Preuzeto https://www.unhcr.org/figures-at-a-glance.html
[3] Hannah Arendt, �We Refugees,� Menorah Journal 31, no. 1 (January 1943)
